Za sve informacije
molimo da nas pozovete na slijedeće brojeve telefona
+387 33 238 152 ili
pitajte bibliotekara
Ponedjeljak - Petak
08:00 - 15:00

Fond preiodike

U ukupnom fundusu rukopisne i književne baštine Gazi Husrev-begove biblioteke časopisima pripada značajno mjesto. I ovdje je raznolika jezička zastupljenost bitna bibliotečka konstanta.


Ipak, među starim časopisima dominiraju oni na orijentalnim jezicima: osmanski turski, arapski, perzijski, a od evropskih jezika: časopisi pisani maternjim (bosanskim) i pismom bosančicom ili arebicom, zatim latinicom i ćirilicom te na njemačkom kao jeziku Austro-Ugarske monarhije, koja je upravljala Bosnom i Hercegovinom nakon povlačenja Osmanlija.

Najstarije novine koje su u Bosni i Hercegovini izlazile na starosmanskom jeziku bile su Kalendar Salname-i vilajet-i Bosna (Godišnjak Bosanskog vilajeta), kao službeno glasilo Vilajetske uprave koje su pokrenute 1866., a ugašene 1878. godine.

Ponovo je pokrenuto izlaženje 1882., nepune četiri godine nakon okupacije, ovaj put pod nazivom Bosna ve Hersek vilajeti salanmesi nastavivši izlaziti sve do 1892. godine pod okriljem Zemaljske vlade, a štampane su u Zemaljskoj štampariji u Sarajevu. List je i u ovom periodu predstavljao jednu vrstu službenog godišnjaka, budući da je tretirao službene teme monarhijske uprave. U periodu od sredine 1881. pa do 1892. godine ove novine prerast će u Sarajevski list.



Kao angažirani saradnici ovih novina, koji su objavljivali tekstove, svako iz oblasti svog interesovanja, bili su predstavnici prve plejade bošnjačkih intelektualaca, između kojih izdvajamo posebno sljedeća imena: Ibrahim-beg Bašagić, Mehmed Teufik Azapagić, Salih Safvet Bašić, Mustafa Hilmi Muhibić, Salih Sidki Hadžihusejnović-Muvekkit.Mehmed Šakir Kurtćehajić (u.1872. g. u Beču), jedan među prvim novinarima Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, pokrenuo je 1868. list Gülşeni Saray(Sarajevski cvjetnik), koji je izlazio do 1872. godine, tj. do smrti njegovog pokretača.

 

 


Od 1884. pa do kraja 1897. godine štampan je list Vatan, čiji je izdavač i glavni urednik bio već spomenuti Mehmed Hulusi, prethodno urednik službenih novina Vilajeta hercegovačkog Neretva(1876.) u Mostaru.

Vatan je štampan na turskom jeziku i namijenjen je bio prvenstveno vjerskim službenicima u čije „političke tendence i lojalnost nema nikakve sumnje", kako stoji u obrazloženju Zemaljske vlade u saglasnosti za njegovo pokretanje.

Kao jedan od razloga pokretači lista ističu namjeru da list bude zamjena za novine Bosna, koje su izlazile na maternjem jeziku, pismom latinicom i ćirilicom, te je zbog toga nisu mogle koristiti šire muslimanske mase u svoje prosvjetne svrhe.


Najistaknutiji saradnici ovog lista bili su: Esad Kulović, Muhamed Emin Hadžijahić i Ibrahim-beg Bašagić. Potom se 1897. g. pojavljuje list Rehber i izlazi sve do 1902. g, kada je i ugašen.


Uslijedilo je iza toga izlaženje većeg broja listova, uglavnom, pod turskim nazivima, kao što su: Gajret (Mostar-Sarajevo, 1907.-1914.; 1921.-1922.; 1924.-1941.), Behar (Sarajevo, 1900.-1911.), Musavat (Mostar, 1906.-1909.), Tarik (Sarajevo, 1908.-1910.), Mu’allim (Sarajevo, 1910.-1913.), Yeni Musavat, (Sarajevo, 1909.-1911.) Zeman (Sarajevo, 1911.-1912.),




Misbah (Sarajevo, 1912.-1913.), Yeni Misbah (Sarajevo, 1913.-1914.),a uz njih i nekoliko sa bosanskim nazivima: Novi vakat, Bošnjak (1891.-1910.), Rehber (1884.-1918.), Muslimanska svijest (Sarajevo, 1908.-1910.),Muslimanska sloga (Sarajevo, 1910.-1912.),Vakat/Novi vakat (Sarajevo, 1913.-1914.) i dr.



Gazi Husrev-begova biblioteka, osim starih časopisa, prikuplja i savremene časopise koji se publiciraju u Bosni i Hercegovini na jezicima i pismima njenih naroda, te onim objavljivanim na prostorima Balkana, Evrope i u zapadnim zemljama na evropskim jezicima te časopisima iz islamskog svijeta štampanim na arapskom, turskom, perzijskom i urdu-jeziku. Nabavka savremenih časopisa odvija se putem razmjene, pretplate i poklona.